Definicija eksplozije

Eksploziju karakterizira vrlo brza reakcija oksidacije ili razgradnje, koja se sastoji u velikom izgaranju zapaljivih plinova, para, zapaljivih tekućina ili prašine ili vlakana u atmosferi, što uzrokuje porast temperature ili tlaka zajedno s razornim udarnim valom i akustičnim učinkom.

Eksplozija je prostorija u točno definiranim uvjetima, i to točno kad se koncentracija zapaljivih sirovina razmatra u potpuno definiranom rasponu, koji je određen granicom eksplozije. Koncentracija zapaljive komponente u određenom rasponu eksplozije neće izazvati eksploziju. Preporučljivo je stvoriti eksploziju iznad određene energije, čiji pokretač mogu biti faktori poput iskre koje su nastale tijekom rada organizacije i električnih instalacija, elementi instalacije zagrijani na visoke temperature, atmosferski i elektrostatički pražnjenje. Ta se energija određuje osjetljivom energijom paljenja i objašnjava se kao vrlo mala energija kondenzatora u električnom polju, čiji iscjedak može stvoriti paljenje smjese i širenje plamena u određenim ispitnim uvjetima. Uređaji za zaštitu od eksplozije zaštitni su od eksplozije koji su namijenjeni za uporabu u područjima koja su posebno u opasnosti od eksplozije.

Vrijednost najniže energije paljenja je parametar koji omogućuje analizu rizika od eksplozije, a potječe iz izvora koji žive u određenom području, poput električnih i elektrostatičkih iskre, iskre koje dolaze iz kapacitivnih ili indukcijskih električnih krugova, kao i mehaničkih iskre.

Gorivo želi doći u kontakt s oksidansom, a za pokretanje izgaranja potreban je faktor inicijacije. Još je gore pokrenuti eksploziju prašine nego eksploziju plina. Plin se miješa sa sadržajem spontano zbog difuzije, a mehaničko miješanje korisno je za stvaranje oblaka prašine. Minimiziranje eksplozivnog prostora pogoduje eksplozivnosti eksplozije, a u slučaju prašine tretira se kao nužni faktor njene pojave. Među plinovima su oksidanti umjesto kisika, npr. Fluor. Tekućine koje su oksidanti uključuju perklorna kiselina, vodikov peroksid i među oksidansima krutih tvari su: amonijev nitrat, metalni oksidi. Goriva su prije svega sva tekućina, plinovi, ali i krute tvari.